Ispis

       Kamačnik je vodeni tok velike ljepote koji je usjekao kanjon u jurskim vapnencima. Kroz kanjon buči u manjim slapovima i vrtloži se u vrtložnim loncima, osobito kad nabujaju njegove vode poslije kiše ili otapanja snijega. U gornjem dijelu doline koju je oblikovao u dolomitnim stijenama nešto je smireniji, a prima i nekoliko malih bočnih pritoka.

       Osobita je vrijednost u slikovitom krškom vokliškom vrelu nepoznate ali velike dubine te u očuvanom živom svijetu čistih gorskih voda. Posjetitelj će u njegovim prirodnim ljepotama; brzacima i slapićima, mirnom toku i čistoj vodi, šumama, flori i fauni uživati usprkos tome što je u novije vrijeme kanjonski dio premošćen lukom autoceste Rijeka – Karlovac.

       Kamačnik je 3,2 kilometara dug desni pritok rijeke Dobre. Ušće mu je južno od Vrbovskog, nedaleko željezničke stanice, a na samom ušću sagrađen je ugostiteljski objekt. Odavde započinje turistički vrlo atraktivan kanjonski dio Kamačnika dugačak oko 1 kilometar. U karbonatne stijene duboko usječena sutjeska Kamačnika odlikuje se nizom brzica, vrtložnih lonaca i manjih slapišta koji oblikuju krivudav splet stijenama zasjenjenih prolaza. Udoban posjet omogućuje uređeni pješački put opremljen drvenim galerijama i mostićima koji su sagrađeni u sličnom stilu kao i oni u posebnom geomorfološkom rezervatu Vražji prolaz kraj Skrada.

       Od živahnog potoka u kanjonskom dijelu razlikuje se dio toka između izvora i kanjona koji je mirniji, a bočne strane su blažih oblika. Ovakva geomorfološka slika odraz je geološke strukture: izvorište i dio toka do kanjona oblikovani su u trošnijim ali slabije vodopropusnim dolomitima s izmjenom vapnenaca lijaske starosti (donja jura), a kanjonski dio je usječen u vapnencima dogerske starosti (srednja jura). Za morfologiju doline Kamačnika bitne su upravo te litološke razlike. Izvor Kamačnika je na koti 405,4 m n. v., a ušće u rijeku Dobru na oko 370 m n. v. Opisana geološka građa ima izravan utjecaj i na nagib korita Kamačnika od izvora do ušća. Desetak metara pada vezano je za izvorišno područje i cijeli dio toka do kanjona, a više od dvadeset metara za zadnji kilometar, tj. kanjonski dio. Veći pad korita u kanjonskom dijelu povećava vizualnu atraktivnost zbog velikog broja kaskada preko kojih protječe voda i strmih uskih bokova kanjona. Suprotnost ovome je smireni tok rječice, mali šljunčani nanosi i blaži reljef uzvodno prema izvorištu. Kamačnik se ulijeva u Dobru manjim slapom jer je na ulazu u kanjon pregrađen jazom.

       Na zapadnoj strani uzdiže se debelo uslojena vapnenačka stijena, a početni dio kanjona i čitava okolica obrasli su bujnom šumom. Nekoliko slikovitih smreka zasađeno je uz pristupni put kojim dolazi se do ruševina zidina velike pilane sagrađene još početkom prošlog stoljeća, ali koja je ubrzo po izgradnji iz gorjela. Ruševina ne nagrđuje prostor već mu naprotiv daje stanoviti romantični ugođaj. Ubrzo put dolazi do prvog stjenovitog suženja s drvenim mostićem. Brzaci i jezerca u erozijskim udubinama korita iznenađuju svojom neobičnom zelenkastomodrom bojom čiste vode koja se znatno razlikuje od ponešto zamućene vode rijeke Dobre. Korito i stijene kanjona mjestimice su gusto obrasle tamnim mahovinama. Stare bukve izvaljene od starosti leže uz put da bi same od sebe istrunule dajući podlogu za život brojnom životinjskom svijetu i gljivama vezanim uz mrtvo drvo. na stijenama nadnesenim nad korito šumeće rječice mjestimično se tamne vazdazelene krošnje tisa (Taxus baccata). Flora je satkana od mnogih vrsta bilja. na stijenama rastu primjerice alpska ruža (Rosa pendulina), širokolisna  čestoslavica  (Veronica  urticifolia),  pješčarska  gušarka (Cardaminopsis arenosa), a na zasjenjenim mjestima česta je šumska urezica (Homogyne sylvestris).

 

       Bukove šume u dolini kamačnika rastu na vlažnijim staništima i pripadaju tipu gorske bukove šume (Lamio orvalae-Fagetum sylvaticae)  u  kojoj  su  uočljive  biskupska  kapica  (Epimedium alpinum)  i  zaštićena  mekana  veprina  (Ruscus  hypoglossum), dok  je  zaštićeni  lovorasti  likovac  (Daphne  laureola)  rijedak.
       Nasuprot tome, na prisojnim kamenitijim stranama doline nalaze se zastupnici termofilne flore s crnim grabom (Ostrya carpinifolia), crnim jasenom (Fraxinus ornus), mukinjom (Sorbus aria), brekinjom (Sorbus torminalis) i dr. Na jednoj dolomitnoj stijeni razrasta se i proljetni vrijes (Erica carnea). otprilike na mjestu izlaska iz kanjonskog dijela u mirniji dio doline, kanjon je premošćen lukom mosta nove autoceste. U gornjem dijelu doline, s lijeve strane, dolomitnu padinu vlaže mali bočni izvori, a močvarno tlo obrasta trava beskoljenka (Molinia sp.) uz neke rijetke vrste šaševa. Ekološki je posebno vrijedan dio gdje bočni bujični potoci podno zaselka japići s lijeve strane utječu u kamačnik. Oni tvore prošireni dio doline obrastao fragmentima  obalnih  šikara  vrbe  (Salix  sp.  div.)  i  šumaraka  crne  johe (Alnus glutinosa). U gornjem dijelu doline u pobočnim jarcima izviru iz polupećina mali izvori. ovdje smo već u izvorišnoj zoni kamačnika.

       Oko sat hoda od ulaska u kanjon stiže se do neobičnog kotlastog predjela okruženog polukrugom strmih padina i obraslog bukovom šumom i brojnim papratima. Tu je vrelo Kamačnika. Predstavlja tipično uzlazno krško izvorište, u kojem voda izbija iz  oka  nepoznate  dubine.  Voda  izbija  iz  velike  dubine,  ali  se mirno razlijeva i polagano teče kao i kroz čitav gornji dio doline. Stručnjake hidrospeleologe čeka zanimljiv zadatak da detaljno izmjere i prouče vrelo Kamačnika. Izvorski je dio zanimljiv  i  zbog  endemične  podzemne  faune  koju  u  njemu  tek treba otkriti. Dosad  je prilikom biološkog rekognosciranja uočen endemični podzemni račić Monolistra sp. Vodotok je vrijedan zaštite i zbog sačuvane faune dna čiste gorske rječice, kao i  ihtiofaune  jer  populacija  potočne  pastrve  (Salmo  trutta  m. fario) je važno utočište vrste koja se približava kategoriji ugroženosti, ovdje zbog stalne opasnosti zagađenja u rijeci Dobri. Od beskralježnjaka uz vodotok može se pratiti let kukaca obalčara (Plecoptera) i tulara (Trichoptera) čije ličinke žive u čistoj vodi kamačnika. U određeno doba godine u kanjonu se često opažaju šareni daždevnjaci (Salamandra salamandra), a ponekad na obale gornjeg dijela doline doleti siva čaplja (Ardea cinerea).